WASHINGTON, 4. listopada 2022. – Rat koji hara Ukrajinom oslabio je izglede za postpandemijski oporavak gospodarstava u nastajanju i razvoju na prostoru Europe i središnje Azije, stoji u danas objavljenom izvješću Svjetske banke o gospodarskim aktualnostima u toj regiji (ECA Economic Update).
Gospodarska aktivnost ostat će duboko zatomljena i tijekom iduće godine, pri čemu se u 2023. očekuje stopa rasta od svega 0,3 % jer će regija i dalje biti pod udarom visokih cijena energenata. Međutim, kroz oluju izazvanu ruskom agresijom na Ukrajinu regija zasad brodi bolje no što se to prvobitno očekivalo. Prema trenutačnim predviđanjima, regionalni output ove će se godine smanjiti za 0,2 %, u čemu se ogleda rast koji je u nekim od najvećih gospodarstva regije nadišao očekivanja, kao i oprez koji neke vlade pokazuju kad je riječ o daljnjoj provedbi programa potpora iz pandemijskog razdoblja.
Zasad se predviđa da će ukrajinsko gospodarstvo ove godine zabilježiti pad od 35 %, iako gospodarska aktivnost trpi teške posljedice razaranja proizvodnih kapaciteta, šteta nastalih na poljoprivrednim površinama i nestašica radne snage jer je, kako se procjenjuje, dosad raseljeno više od 14 milijuna ljudi. Prema najnovijim procjenama Svjetske banke, potrebe za oporavkom i obnovom u sektoru društvenih djelatnosti, proizvodnje i infrastrukture dosežu ukupan iznos od najmanje 349 milijardi USD, što za više od 1,5 puta nadmašuje veličinu ukrajinskog predratnoga gospodarstva iz 2021.
„Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je jednu od dosad najvećih kriza kad je riječ o raseljavanju stanovništva te je ostavila teške posljedice na ljude i gospodarstvo”, izjavila je Anna Bjerde, potpredsjednica Svjetske banke za Europu i središnju Aziju. „Ukrajini je i dalje potrebna golema financijska potpora jer rat i dalje besmisleno mahnita, a pomoć joj je potrebna i za projekte oporavka i obnove s kojima bi se moglo brzo krenuti.”
Rat i dalje oslabljuje svjetsko gospodarstvo uslijed znatnih poremećaja u trgovinskoj razmjeni te udara izazvanih rastom cijena hrane i energenata, a sve to doprinosi visokoj inflaciji i posljedičnom pooštravanju uvjeta financiranja u cijelom svijetu. Aktivnost u europodručju, kao najvećem gospodarskom partneru zemalja u nastajanju i razvoju na prostoru Europe i središnje Azije, u drugoj se polovici 2022. vidno pogoršala zbog poremećaja u opskrbnim lancima, pojačanih financijskih pritisaka i smanjenog povjerenja potrošača i poduzeća. No najštetnija posljedica invazije odnosi se na skok cijena energenata uslijed velikog pada opskrbe iz Rusije.
Smanjene prognoze rasta za 2023. općenito se odnose na sva gospodarstva u nastajanju i razvoju na prostoru Europe i središnje Azije jer su regionalni izgledi obavijeni znatnom neizvjesnošću. Nastavak ili eskalacija rata mogli bi izazvati i kudikamo veću gospodarsku i okolišnu štetu te uvećati izglede za fragmentaciju međunarodne trgovine i ulaganja. Zbog visoke zaduženosti i inflacije, još uvijek je prisutan i rizik od financijskog stresa.
U dodatku izvješću razmatraju se posljedice energetske krize. Iako cijene nafte, plina i ugljena rastu još od početka 2021., nakon ruske invazije na Ukrajinu skočile su do neba, uslijed čega je inflacija dosegla razine kakve se u regiji ne pamte već desetljećima. Ova dosad neviđena kriza odražava se kako na potrošače tako i na vlasti, pri čemu ograničava fiskalne mogućnosti, produktivnost tvrtki i blagostanje kućanstava.
Najpogođenije će biti zemlje koje su u srednjoj do visokoj mjeri ovisne o uvozu prirodnog plina za potrebe grijanja (na koje otpada 30% energetske potražnje), industrije ili proizvodnje električne energije, kao i zemlje tijesno povezane s energetskim tržištima EU-a. Te se zemlje moraju pripremiti za nestašice plina i donijeti interventne planove radi ublažavanja najtežih posljedica za kućanstva i tvrtke, što uključuje štednju energije, jačanje energetske učinkovitosti i provedbu planova kvota/racioniranja. Kampanje za promicanje promjena u ponašanju okrenutih učinkovitom grijanju kućanstava i zgrada, kao što su brtvljenje prozora i ugradnja izolacije, iziskuju minimalna ulaganja, a postižu trenutan učinak.
„Istodobne krize izazvane ratom u Ukrajini, pandemijom koja još uvijek traje i skokom cijena hrane i goriva bolan su podsjetnik na to da vlade moraju biti spremne nositi se s golemim i neočekivanim šokovima koji se izmjenjuju neslućenom brzinom”, izjavila je gđa Bjerde. „Sustave socijalne zaštite, koji čine okosnicu borbe protiv siromaštva, potrebno je osuvremeniti kako bi postali još djelotvorniji u okolnostima takvih šokova, ali i dugoročnijih izazova.”
U izvješću se posebno težište stavlja i na sustave socijalne zaštite, koji su u regiji odigrali ključnu ulogu u potpori kućanstvima i poduzetnicima za trajanja pandemije, a u novije vrijeme i u njihovoj zaštiti od posljedica rata u Ukrajini.
U regiji se odgovor na pandemiju sastojao od dvije opće kategorije instrumenata javne politike: mjera za zaštitu dohotka i mjera za zaštitu radnih mjesta. U izvješću se ocjenjuje djelotvornost tih mjera u promicanju gospodarskog rasta, smanjenju siromaštva i očuvanju radnih mjesta. Zaključak je da su, kratkoročno gledano, veća izdvajanja za zaštitu radnih mjesta bila povezana s većom zaposlenošću i nižom razinom siromaštvom. No učinak tih mjera na rast baš i nije toliko očit.
Te pouke izvučene iz pandemije tvorci politika mogu iskoristiti kako bi povećali prilagodljivost i uključivost sustava socijalne zaštite radi djelotvornog prevladavanja kratkoročnih šokova na gospodarstvo, ali i dugoročnijih kretanja koja mijenjaju sliku tržišta rada, kao što su globalizacija, demografski trendovi, tehnološke inovacije te posljedice klimatskih promjena i djelovanja u području klime.
Mjere politike okrenute jačanju sustava socijalne zaštite mogu se sastojati od kombinacije (i) potpore za zajamčeni minimalni dohodak zamišljene radi zaštite pojedinaca i kućanstava od negativnih šokova, (ii) regulatornih reformi kojima bi se tvrtkama postupno ukidala ograničenja u praksi zapošljavanja i otpuštanja te bi se, u konačnici, podržalo otvaranje formalnih radnih mjesta u privatnom sektoru i smanjio neformalan rad; (iii) bolje pokrivenosti i zaštite ranjivih skupina; i (iv) digitalizacije radi ostvarivanja kvalitativnih i kvantitativnih pomaka u pružanju usluga.
