BUKUREŠT, 7. ožujka 2017.− Žele li stati na put porastu nejednakosti i isključenosti u regiji, zemlje Europske unije (EU-a) moraju donijeti politike usmjerene na prilagodbu radnika novim radnim mjestima koja nastaju upravo zahvaljujući internetu, napominje se u izvješću Svjetske banke. Prema izvješću pod nazivom Ubiranje digitalne dividende: stavljanje interneta u službu razvoja Europe i središnje Azije, koje je danas predstavljeno u Bukureštu, pristupačan i gotovo univerzalan pristup internetu nije dostatan kako bi zemlje EU-a u potpunosti iskoristile mogućnosti koje im pružaju digitalne tehnologije. Stoga još valja poraditi na razvoju politika okrenutih stvaranju okruženja za kvalitetnije povezivanje radnika s digitalnim radnim mjestima.
“Očito je kako se pristup internetu sam po sebi automatski ne pretače u gospodarske koristi”, ističe Hans Timmer, glavni ekonomist Svjetske banke za regiju Europe i središnje Azije. “S obzirom na njihovu tehnološku razvijenost, europske bi zemlje trebale biti uspješnije na području e-trgovine, ali u Europi još uvijek ne svjedočimo pojavi nekog Googlea ili Facebooka.”
Slaba iskorištenost sustava digitalnog plaćanja i strogi propisi neki su od čimbenika koji sputavaju rast internetskog gospodarstva u EU, napominje se u izvješću. Primjerice, zbog prijevremenog odlaska u mirovinu i izostanka mogućnosti za cjeloživotno učenje, starijim je radnicima u više zemalja EU-a ograničen pristup radnim mjestima u digitalnom gospodarstvu.
Polarizacija tržišta rada – pojava koja je često povezana s digitalnim tehnologijama – izražena je u Hrvatskoj, gdje je udio zanimanja srednje stručne spreme svake godine manji za pola postotnog boda još od 1995.
Dok u sjevernoj i zapadnoj Europi više od 10 posto zaposlenika često radi “na daljinu”, u Hrvatskoj se to može reći za manje od 3 posto zaposlenih. Radom “na daljinu” neće se povećati uključenost starijih radnika na tržištu rada ako se ne smanje ostale prepreke njihovom širem sudjelovanju na tržištu rada.
Na prostoru EU-a, manje od 30 posto tvrtki koristi se računarstvom u oblaku, a još ih manje tu tehnologiju koristi u svrhe naprednije od e-pošte, kao što su upravljački i računovodstveni poslovi. U Hrvatskoj se računarstvom u oblaku služi više od 20 posto tvrtki, što je najviši udio u središnjoj Europi. Jačanje tržišne utakmice moglo bi doprinijeti poticanju hrvatskih tvrtki na usvajanje novih tehnologija.
U izvješću se napominje i da bi se postojeće nejednakosti na prostoru EU-a mogle dodatno povećati jer su izgledi da će se nekvalificirani radnici poslužiti internetom kako bi našli posao ili se uključili u poslovne društvene mreže slabiji nego u slučaju kvalificiranih radnika. U Hrvatskoj je za nekvalificirane osobe 15 posto manje izgledno da će se u potrazi za poslom poslužiti internetom nego li njihovi kvalificirani sugrađani.
S druge strane, unatoč velikom porastu ponude stručnjaka za ICT u Hrvatskoj, u tim se zanimanjima i dalje isplaćuju visoke plaće.
“Mada internet otvara nove i još neviđene prilike, prisutna je i mogućnost daljnjeg isključivanja, osobito nekvalificiranih radnika”, upozorava Hernan Winkler, ekonomist Svjetske banke za regiju Europe i Srednje Azije i glavni autor izvješća. “Moramo donijeti politike koje će ljudima pomoći u prilagodbi novim izazovima.”
“Stavljanje naglaska na mjere kojima se jača zdravstveno i mirovinsko osiguranje radnika koji posluju na privremenim ugovorima ili olakšava prelazak na nova digitalna radna mjesta onima koji su ostali bez posla može biti djelotvornije od donošenja propisa okrenutih sprečavanju neizbježnih tehnoloških promjena.”
Prema izvješću, politike kojima se u tzv. gospodarstvu dijeljenja olakšava plaćanje poreza i socijalnih doprinosa mogle bi ponukati radnike na izlazak iz sivog gospodarstva i pružiti im određenu zaštitu radnog mjesta. Jačanje tržišne utakmice moglo bi također pripomoći poticanju tvrtki s prostora EU-a na uvođenje informacijskih tehnologija, poglavito u južnoj Europi kao regiji gdje je tržišna utakmica razmjerno slabija.
Pojava gospodarstva dijeljenja i alternativnih načina rada postavlja novi izazov pred postojeće radno zakonodavstvo i dogovor socijlanih partnera, koji su zamišljeni radi zaštite radnika zaposlenih na cjeloživotnim radnim mjestima na neodređeno vrijeme. EU je u jedinstvenoj prilici da kreira nove politike u kojoj će radna mjesta u digitalnom gospodarstvu postati uključivija i produktivnija.
