Dio domaćih ekonomista već dulje upozorava na to da europski novac nije svemoćan u kontekstu razvoja gospodarstva, posebice ako nije uložen u stvaranje temelja za dugoročan gospodarski rast na samostalnoj osnovi. A ta samostalna osnova prije svega označava investicije privatnih kompanija potaknute prije realiziranim investicijama s novcem iz europskih fondova. Jednostavnije rečeno, bez novih tvornica do sada uložen europski novac većinom će ostati mrtvi kapital.
Problem nastavka rasta investicija postat će izražen ako nakon 2026., kad istekne rok za isplatu sredstava iz Nacionalnoga programa oporavka i otpornosti (NPOO), ne porastu privatna ulaganja, kaže Ivailo Izvorski, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju. Doktorirao je ekonomiju na uglednom američkom sveučilištu Yale, a u Svjetsku banku došao je 2005. kao viši ekonomist za BiH u Sektoru za smanjenje siromaštva i upravljanje ekonomijom. Tijekom godina imao je nekoliko dužnosti u Svjetskoj banci. Prije dolaska u tu instituciju karijeru je gradio u Međunarodnome monetarnom fondu i Institutu za međunarodne financije. Izvorski će biti govornik na Liderovoj konferenciji 'Dan velikih planova' koja će se 18. rujna održati u Zagrebu.
Lider: Gospodarski rast u Hrvatskoj posljednjih godina velikim dijelom pokreće priljev novca iz europskih fondova. Gdje vidite mogućnosti za nastavak gospodarskog rasta nakon što se dotok iz europskih fondova znatno smanji?
Ivailo Izvorski: Veliki priljev europskog novca zaista je pridonio snažnom rastu u Hrvatskoj, pri čemu je pripomogao da se BDP po stanovniku popne na više od 75 posto prosjeka EU-a, no iza snažnoga hrvatskoga gospodarskog rasta stoje i drugi, čak i važniji čimbenici. Tako je na njega izrazito pozitivno utjecala osobna potrošnja, čemu su na ruku išla povoljna kretanja na tržištu rada i veliki priljevi radničkih doznaka. Tu je i snažan izvoz, pogotovo u sektoru turizma. Ti će se trendovi po svoj prilici nastaviti te poduprijeti rast i dohodovnu konvergenciju s ostatkom EU-a do kraja ovog desetljeća. Razina financiranja iz fondova EU-a vjerojatno će se smanjiti nakon tekućeg programskog razdoblja i nakon što 2026. istekne rok isplate sredstava za NPOO. Zato će se zemlja morati kudikamo više osloniti na privatni kapital ne bi li zadržala sadašnju razinu javnih ulaganja, a trebat će potaknuti i privatne investicije, koje su posljednjih godina bile relativno niske. Stoga bi dublje strukturne reforme kojima bi se poboljšala učinkovitost državne uprave, uklonile preostale regulativne zapreke za privatni sektor i smanjila uloga države u gospodarstvu, baš kao i politike kojima bi se podignula kvaliteta ljudskog kapitala, mogle pomoći Hrvatskoj da poveća produktivnost rada i tako osigura održiv visok rast i nastavak dohodovne konvergencije.
L: Kako ocjenjujete dosadašnja hrvatska ulaganja zahvaljujući sredstvima iz fondova EU-a? Koliko bi ona mogla poslužiti kao temelj za dugoročan razvoj gospodarstva?
II: Sredstvima EU-a za Hrvatsku podupiru se mnogi projekti koji nose znatan potencijal za povećanje produktivnosti i rasta, poboljšanje povezanosti, jačanje digitalne infrastrukture, širenje obuhvata socijalne zaštite, smanjivanje siromaštva i nejednakosti te poticanje prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja. Hrvatska u idućih pet godina ima pristup sredstvima EU-a od 24,5 milijardi eura, što je iznos jednak trećini njezina lanjskog BDP-a. Tim će se novcem, u sprezi s reformama predviđenima hrvatskim NPOO-om, dalje podupirati gospodarski rast i dohodovna konvergencija u srednjoročnom razdoblju. Dugoročan razvojni učinak tih projekata na kraju će ovisiti o sposobnosti Hrvatske da pojača investicije privatnog sektora kako bi nastavila graditi na temeljima koje ti projekti postavljaju.
Hrvatska je pristupila Europskoj uniji u srpnju 2013., što joj je otvorilo pristup sredstvima EU-a, koja su prema iznosu po stanovniku među najvišima u Uniji. Premda je stopa apsorpcije europskog novca sada znatno bolja, i dalje ima zapreka povezanih sa slabim administrativnim kapacitetom i institucionalnim nedostacima koji umanjuju Vladinu djelotvornost u odobravanju pravnih propisa, određivanju odgovornih tijela i osmišljavanju operativnih planova. Otklanjanjem preostalih zapreka za apsorpciju europskih sredstava mogla bi se znatno povećati njihova dugoročna korist.
L: Koliko reforme koje se provode u sklopu plana NextGenerationEU mogu pridonijeti višoj stopi gospodarskog rasta u europodručju?
II: Fond Next Generation EU (NGEU), koji obuhvaća Mehanizam za oporavak i otpornost (MOO), dogovoren je 2020. i iznosi približno 5 posto BDP-a EU-a. Ustanovlje je radi potpore brzom oporavku od pandemije i promicanja provedbe reformi okrenutih podupiranju zelenijeg i otpornijeg rasta. NGEU je doista pridonio potpori snažnijem oporavku nakon pandemije bolesti COVID-19, sprječavanju većeg pada javnih ulaganja i poticanju zapošljavanja. Prema Europskoj komisiji, BDP EU-a u 2022. bio je 0,4 postotna boda viši nego što bi bio bez NGEU-a, iako je taj učinak u zemljama europodručja bio mnogo manji negoli u drugim državama članicama EU-a. Procjenjuje se da će vršni učinak na BDP EU-a do 2026. iznositi 1,4 postotna boda premda se očekuje da će biti dvostruko veći u primjerice Poljskoj i Rumunjskoj negoli u Francuskoj ili Njemačkoj.
No sposobnost NGEU-a da ubuduće održi trajno višu stopu rasta baš se i ne doima tako sigurnom. To se dijelom može pripisati gospodarskim posljedicama ruske invazije na Ukrajinu. Nadalje, dodatni učinak NGEU-a mogao bi biti umanjen zbog toga što sredstva iz njega zamjenjuju domaće javne investicije, tj. investicije koje su države prethodno već bile planirale, što smanjuje njegove učinke na rast. Što je najvažnije, fondovi EU-a zamišljeni su radi promicanja komplementarnih reformi okrenutih konkurentnosti EU-a i ulaganja kojima se potiče rast produktivnosti. Nažalost, kasni se s provedbom NGEU-a. Do kraja 2023. isplaćena je tek trećina sredstava, a više zemalja zaostaje za rokovima koje su predvidjele za dovršenje reformi. U tome se ogledaju razni čimbenici. Neki su od njih pozitivniji i svjedoče o ambicioznosti NGEU-a, kao što su složene reforme čije propisno dovršenje zahtijeva dosta vremena, a drugi proizlaze iz sporije provedbe i nesuglasica oko sadržaja koje su donijele odgodu isplata pojedinim zemljama. Isto su tako povećanje troškova projekata i promjene u vladama donijeli preispitivanje i ponovne pregovore o nacionalnim planovima, zbog čega se kasni s provedbom. Zbog toga su neka ulaganja koja su mogla potaknuti dugoročan rast odgođena ili srezana. Sposobnost učinkovitog investiranja velikih iznosa sredstava EU-a, pogotovo u slučaju najvećih primatelja, umanjuju i niske stope apsorpcije jer se vlade trude uhvatiti korak ne bi li im bila isplaćena gotovo sva sredstva prije nego što im istekne vrijeme.
L: U Svjetskoj banci predviđaju da će globalno gospodarstvo u 2025. i 2026. rasti stopom od 2,7 posto. To znači da će rast globalnog BDP-a biti pola postotnog boda niži od prosjeka iz proteklog desetljeća. Zašto je tomu tako i koji su najveći rizici za gospodarski rast u iduće tri godine?
II: Globalni se rast stabilizira nakon niza kriza koje su se međusobno poklopile, a u 2024. bit će, vjerojatno, nešto viši nego što se prije očekivalo. No u usporedbi s desetljećem prije pandemije COVID-19 zaista se predviđa da će gospodarski rast biti pola postotnog boda niži. U tome se ogleda mlak oporavak globalne trgovine i investicija, kao i nepovoljni učinci izazvani očekivanim pooštrenjem fiskalnih politika. Očekuje se da će rast investicija i dalje biti slab zbog visokih troškova zaduživanja, pojačane nesigurnosti povezanih s javnim politikama i sve većih geopolitičkih rizika. Nadalje, kako se napetost na tržištu rada smanjuje, izgledno je da će usporiti i rast potrošnje. U tim nešto slabijim globalnim izgledima ogleda se i usporavanje potencijalnog rasta mnogih gospodarstava zbog dugotrajnih posljedica koje su ostavili minuli šokovi.
Rizici za gospodarski rast sada su uravnoteženiji, ali i dalje pretežu na negativnu stranu. To uključuje obnavljanje trgovinskih i geopolitičkih napetosti, posljedičnu fragmentiranost vrijednosnih lanaca i sve nestalnije cijene robe. Porast inflacije u nekim bi gospodarstvima mogao prouzročiti zadržavanje viših kamatnih stopa u duljem razdoblju. Tu su i potencijalni rizici koji proistječu iz toga što bi ključna gospodarstva mogla rasti slabije nego što se trenutačno predviđa, kao i iz katastrofa povezanih s klimatskim promjenama.
L: Očekujete li da će se trend pada inflacije u razvijenim gospodarstvima nastaviti i tijekom 2024 i 2025.? Je li do kraja desetljeća moguće ostvariti cilj da se godišnja stopa inflacije spusti na dva posto?
II: U mnogim zemljama inflacija je znatno pala, a očekujemo da će se trend njezina smanjenja nastaviti i tijekom tekuće i iduće godine. Unatoč tom padu inflacija je i dalje iznad ciljane razine u mnogim razvijenim gospodarstvima te u približno četvrtini zemalja s tržištima u nastajanju i gospodarstvima u razvoju koja ciljaju inflaciju. Ublažavanje poremećaja u opskrbi, i dalje stroga monetarna politika te daljnja kontrakcija tržišta rada trebali bi pridonijeti vraćanju inflacije na ciljane razine. Predviđamo da će do kraja 2026. globalna inflacija pasti na prosječnu stopu od 2,8 posto.
L: Kakva kretanja očekujete na robnom tržištu u iduće tri godine, osobito kad je riječ o dobrima važnima za industrijsku proizvodnju?
II: Geopolitičke napetosti u srednjoročnom će razdoblju vjerojatno zadržati cijene energenata na povišenoj razini premda će djelomično ukidanje smanjenja proizvodnje u zemljama iz skupine OPEC+ te povećanje proizvodnje u zemljama izvan te skupine možda pridonijeti zauzdavanju rasta cijena nafte. Cijene drugih industrijskih dobara, primjerice metala, po svoj će prilici ostati iznad razine prije pandemije jer se povećava globalna potražnja povezana s prelaskom na čistu energiju. Međutim, budući da je globalna ponuda mnogih industrijskih dobara i dalje oskudna, daljnji poremećaji u opskrbi mogli bi prouzročiti znatnu nestabilnost cijena.
L: Globalna trgovina počela se oporavljati. Očekujete li usporavanje rasta zbog uvođenja carina koje su Europska unija i Sjedinjene Države najavile na uvoz kineske tehnologije?
II: Broj novih mjera kojima se ograničava trgovina već se znatno povećao od početka desetljeća. Uvođenje novih ograničenja, pa tako i carina, dodatno će povećati već ionako pojačane napetosti povezane s trgovinskom politikom, a možda će ubrzati i prelazak na sve restriktivnije trgovinske politike. Zbog toga je izgledno da će rast globalne trgovine – već ionako oslabljen sve većom fragmentiranošću trgovinske razmjene, anemičnom globalnom industrijskom proizvodnjom, ratovima i sukobima – dodatno usporiti i tako prigušiti globalnu gospodarsku aktivnost.
L: Svjetska banka predviđa da će gospodarstvo na prostoru zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija) 2025. i 2026. rasti stopom od 2,5 posto odnosno od 3,8 posto. Koji će biti glavni pokretači tog rasta?
II: Očekuje se da će glavni pokretač rasta na zapadnom Balkanu biti potrošnja jer inflacija popušta, a tržišta rada i dalje su stabilna, što ide u prilog daljnjem oporavku realnih plaća. Rast će potaknuti i snažan izvoz, pa tako i u sektoru turizma te informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija, a sve u sprezi s postupnim jačanjem vanjske potražnje. Nadalje, gospodarskom rastu na ruku će ići ulaganja u infrastrukturu potpomognuta sredstvima EU-a, a u nekim zemljama i snažna aktivnost u graditeljstvu. Negativni rizici obuhvaćaju sporiji gospodarski rast glavnih trgovinskih partnera, poglavito Njemačke.
L: Indija i južna Azije trenutačno su gospodarsko područje koje najbrže raste u svijetu. Je li u Indiji tolika stopa rasta dugoročno održiva i koji su preduvjeti za nastavak tako snažnoga gospodarskog rasta u toj regiji?
II: Kako iznosimo u svom izvješću o razvoju južne Azije 'South Asia Development Update', rast BDP-a u tom području, za koji se predviđa da će 2024. i 2025. biti nešto veći od šest posto, još je snažniji nego u drugim zemljama s tržištima u nastajanju i gospodarstvima u razvoju (EMDE-ovima), i to uvelike zahvaljujući snažnom rastu u Indiji. Rast uzima maha i u ostatku regije, ali očekuje se da će ostati znatno ispod prosjeka prije pandemije. Više nego što je to slučaj u drugim EMDE-ovima, pokretač rasta tu je javni sektor. Dugoročno gledano, intenzivnije otvaranje radnih mjesta moglo bi pridonijeti održivosti rasta i olakšati prilagodbu klimatskim promjenama.
Kad je riječ o tržištima rada, ta regija ističe se među EMDE-ovima prema tome što bilježi pad stopa zaposlenosti, tj. broja zaposlenih u odnosu na ukupno radno sposobno stanovništvo, i iznimno nizak udio žena među zaposlenima. To dijelom proizlazi iz izazovnih institucionalnih i gospodarskih okolnosti koje su sputale rast poduzeća. Budući da se očekuje sporiji porast radno sposobnog stanovništva, održavanje rasta zahtjevat će povećanje stopa zaposlenosti, ponajprije u nepoljoprivrednim sektorima i među ženama, što bi trebalo ostvariti mjerama za uklanjanje prepreka rastu poduzeća, povećanje otvorenosti prema međunarodnoj trgovini, ublažavanje ograničenja na tržištima rada i proizvoda, izgradnju ljudskog kapitala i jačanje ravnopravnosti žena. Svim tim politikama mogla bi se ubrzati i strukturna preobrazba koja povećava rast produktivnosti rada, a koja je u južnoj Aziji od pandemije usporila i pala ispod prosjeka za EMDE-ove.
Osim toga, treba spomenuti kako je Južna Azija izrazito osjetljiva na klimatske promjene, što ugrožava održivost rasta. Zbog iznimno ograničenih fiskalnih pozicija koje sužavaju prostor za provedbu javnih politika teret prilagodbe većinom je pao na leđa privatnog sektora. Otvaranje radnih mjesta u nepoljoprivrednom sektoru pripomoći će prilagodbi privatnog sektora na klimatske promjene.
