Intervju s Valerie Morrica, višom specijalisticom za društeni razvoj i Nga Thi Viet Nguyen, višom ekonomisticom za teme suzbijanja siromaštva i jačanja jednakosti, objavljen u tiskanom izdanju poslovnog tjednika Lider, 4. ožujka 2021.
Istraživanje Svjetske banke o posljedicama pandemije na rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj pokazalo je da žene imaju veću vjerojatnost izgubiti posao ili prihode, a manju vjerojatnost dobivanja socijalne zaštite ili mjera vezanih uz COVID-19. Usto obavljaju lavovski dio neplaćenog posla u obitelji, što im znatno ograničava mogućnosti pronalaska novog posla.
Ususret obilježavanju Međunarodnoga dana žena 8. ožujka, Svjetska banka provela je istraživanje o posljedicama pandemije COVID-19 na rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj te navela prijedloge u rješavanju ključnih izazova.
U povodu toga razgovarali smo s autoricama istraživanja iz Svjetske banke, a to su Valerie Morrica, viša specijalistica za društeni razvoj, koja radi u Bruxellesu te Nga Thi Viet Nguyen, viša ekonomistica za teme suzbijanja siromaštva i jačanja jednakosti iz Washingtona.
U najpogođenijim sektorima
- U Hrvatskoj, sudjelovanje žena u radnoj snazi jedno je od najnižih u Europskoj uniji. Od žena radnoaktivne dobi zaposleno ih je samo 66 posto 2019. godine u odnosu na prosjek EU, koji je iste godine iznosio 73 posto. Međunarodna iskustva pokazuju da je sudjelovanje žena u radnoj snazi važan pokretač i ishod gospodarskog rasta i razvoja. Kompetentna ženska radna snaga donosi i pozitivne fiskalne efekte povećanjem poreznih prihoda i smanjivanjem rashoda u sustavu socijalne skrbi – ističe Nguyen.
- Prije svega, žene u Hrvatskoj često rade poslove u sektorima koji su najpogođeniji pandemijom. Čak 52 posto žena u odnosu na 18 posto muškaraca radi u uslužnim djelatnostima kao što su zdravstvo i obrazovanje, te u sektorima kojima je češće naloženo zatvaranje, poput frizera, ili u ugostiteljstvu i turizmu – objašnjava Morrica.
Kako bi sagledale posljedice pandemije, autorice su u lipnju i prosincu 2020. prikupile podatke o kućanstvima te provele brzu anketu o posljedicama pandemije COVID-19 koja je obuhvatila 500 žena u Hrvatskoj. Prikupljeni podaci pokazuju kako u travnju 2020. godine 60 posto žena koje više nisu bile zaposlene kao razlog nezaposlenosti navelo bankrot poduzeća ili privremeno zatvaranje zbog pandemije. Ta stopa znatno je niža kod muškaraca te iznosi 44 posto. Do listopada 2020. oko 20 posto zaposlenih žena još se nije vratilo na posao, u odnosu na 16 posto muškaraca. No do prosinca na posao se nije vratio isti postotak muškaraca i žena, njih 23 posto, što pokazuje da su rodne razlike u ovom segmentu nestale.
Nevidljive socijalnom sustavu
Osvrnula se i na to jesu li i koliko hitne mjere koje je uvela Vlada uspjele zaštititi žene od posljedica krize, istaknuvši kako one bile djelotvorne, no uglavnom su bile namijenjene zaposlenim odraslim osobama s formalnim zaposlenjem.
– Utvrdili smo da je velik broj žena ova kriza zatekla bez osnovne formalne socijalne zaštite, kao što su naknada za nezaposlene, doprinos za mirovinsko osiguranje te zdravstveno osiguranje. Glavni razlog to što žene koje ostanu kod kuće, obrađuju zemlju ili pomažu u obiteljskom poslovanju često ostaju nevidljive sustavu socijalne zaštite. Kao nevidljive pomoćne radnice te žene nemaju zdravstveno osiguranje, pravo na bolovanje, naknadu za nezaposlene ili mirovinu. Žene u Hrvatskoj u prosjeku primaju 23 posto niže mirovine ili socijalna davanja za starije osobe od muškaraca (Eurostat 2017.). Ovisno o trajanju nezaposlenosti, najmanje 40 posto muškaraca prima naknadu za nezaposlene dok je taj postotak kod žena u najboljem slučaju 30 posto. Isto tako, te žene imaju manje šanse za dobivanje paketa poticaja namijenjenih odrasloj radnoj populaciji tijekom pandemije bolesti COVID-19 – kaže Morrica.
Pandemija je stvorila golem vremenski pritisak za žene koje su se suočile s povećanim opterećenjem nakon zatvaranja škola. Zaposlene anketirane majke izjavile su da im je na kućanske poslove otpadao najveći dio vremena tijekom zatvaranja. Na to se još nadovezala i obveza školovanja djece kod kuće. Anketa Svjetske banke pokazala je da je za kućanske poslove te školovanje djece kod kuće 76 posto žene bilo u najvećoj mjeri ili jedino odgovorno. Slabije obrazovane žene bile su nesrazmjerno pogođene nejednakom podjelom obiteljskih obaveza.
- Naši podaci pokazuju da je 31 posto žena s fakultetskom diplomom obavljalo kućanske poslove samo, no 54 posto žena sa završenom srednjom školom izjavilo je da nisu imale apsolutno nikakvu pomoć partnera ili ostalih članova kućanstva. To je važan podatak jer nam pokazuje da se slabije obrazovane žene suočavaju s nizom izazova koji se međusobno pojačavaju: veća je vjerojatnost da su one izgubile posao ili prihode, manja je vjerojatnost da su obuhvaćene pravima iz područja socijalne zaštite ili hitnim mjerama vezanima uz COVID-19 te obavljaju lavovski dio neplaćenog posla u obitelji, što im značajno ograničava mogućnosti pronalaska novog posla – tumači Nguyen.
Navela je i svježe podatke iz prosinca 2020. koji pokazuju da je pandemija sasvim jasno negativno utjecala na žensko mentalno zdravlje te je zbog sveukupne situacije s pandemijom zabrinuto 67 posto žena u odnosu na 55 posto muškaraca. Nadalje, 85 je posto žena u usporedbi s 80 posto muškaraca osjećalo stres zbog brige o ekonomskoj dobrobiti članova obitelji.
- U razgovorima koje smo obavili žene su izjavile da imaju osjećaj kao da se protiv ove pandemije bore na više fronti: pomažu djeci sa školovanjem, drže obavljanje kućanskih poslova pod kontrolom i pridonose ekonomskoj dobrobiti obitelji – te da su na svima njima neuspješne – kaže Nguyen.
Uza sve to Morrica je dodala i podatak Saborskog odbora za ravnopravnost spolova, koji je izvijestio o porastu obiteljskog nasilja u Hrvatskoj od 31 posto tijekom 2020.
Ne samo ispravno već i pametno
Da stvari ne bi izgledale tako crno, dala je i neke prijedloge o tome kako u ovom trenutku žene mogu iskoristiti gospodarski oporavak Hrvatske od pandemije.
- Rodna ravnopravnost trebala bi biti znatan dio oporavka Hrvatske, i to ne samo zato što je to ispravno, već i zato što je u ekonomskom smislu pametno te može ubrzati oporavak Hrvatske. Nacionalni plan oporavka i otpornosti u kombinaciji s Europskim socijalnim i investicijskim fondovima pruža priliku bez presedana da se uloži u dokidanje rodnih razlika na sveobuhvatan način. Ta ulaganja trebala bi ići dalje od obećanja uvrštavanja rodne ravnopravnosti u sve politike, zahtijevala bi ciljane intervencije s mjerljivim pokazateljima rezultata – kaže Morrica.
Konkretno, navela je prioritetna područja na koja bi se trebalo usmjeriti: odmah poduprijeti najugroženije skupine ciljanim aktivnim politikama tržišta rada namijenjenih ženama i mladima i uvesti programe rada uz novčanu naknadu u prioritetnim sektorima koji imaju potencijal olakšati ženama prijelaz iz neformalnog u formalno zaposlenje. To bi moglo uključivati javne programe zapošljavanja povezane s uslugama skrbi za djecu ili starije osobe, poput programa Zaželi. Programi će iznjedriti trajne rezultate jedino ako budu nudili ne samo posao, već i osposobljavanje i certificiranje. Tako žene imaju stvarnu priliku iskoristiti stečene vještine i radno iskustvo da bi prešle na nesubvencionirane poslove na formalnom tržištu rada. Treba im pružiti potporu pri ulasku na tržište rada. Naime, u Hrvatskoj kriza zbog koronavirusa nije prouzročila nove razlike između muškaraca i žena, ali je pogoršala postojeći jaz.
Fleksibilniji oblici zapošljavanja za žene i muškarce koji skrbe za članove svoje obitelji morat će postati realna mogućnost. A to znači da nije samo potrebno zakonodavstvo koje sadrži te mogućnosti, već i društveni konsenzus, pa i unutar privatnog sektora, kako bi hrvatski građani mogli iskoristitit prednosti tih mogućnosti za bolje usklađivanje poslovnih obveza i skrbi za obitelj. To će morati pratiti izmjene u sustavu roditeljskog dopusta kako bi on postao rodno neutralniji. Naime, zasad samo devet posto muškaraca koristi tu mogućnost.
Isto tako, otklanjanjem zapreka koje ženama otežavaju pokretanje i vođenje poduzeća poboljšat će se njihova sposobnost da ostvare prihode za sebe i svoje obitelji.
Uloga privatnog sektora
Većina rješenja, očito, podrazumijeva jaču brigu države o rodnoj ravnopravnosti, posebice izmijene radnog zakonodavstva. Međutim i privatni sektor u rješavanju toga rodnog jaza može odigrati vrlo važnu ulogu, prije svega u pružanju skrbi za djecu zaposlenika, poput osiguravanja i skrbi na poslu, subvencija za skrb za djecu ili fleksibilnih oblika rada koji omogućuju roditeljima da se za djecu brinu sami.
Za početak, smatraju u Svjetskoj banci, bit će korisno kad poduzeća analiziraju svoju radnu snagu i zatim utvrde koja vrsta potpore koju u tom smislu mogu ponuditi zaposlenicima najbolje odgovara njihovim potrebama. Istraživanje koje je predvodila Međunarodna financijska korporacija (IFC) pokazuje da su poduzeća, kada podupiru pružanje skrbi za djecu, sklonija zapošljavanju žena, a i stope zadržavanja žena su isto tako više, što povećava produktivnost i dobit.
