OSNOVNE INFORMACIJE
1. Koji je zadatak dobila Svjetska banka?
U Hrvatskoj još uvijek preko 6,000 djece i mladih te odraslih osoba s invaliditetom živi u institucijama. Institucionalni oblik skrbi ima dramatične dugotrajne posljedice na živote djece. Djeca koja odrastaju u ustanovama pokazuju zaostajanje u tjelesnom, emocionalnom, kognitivnom i socijalnom razvoju. Što se tiče osoba s invaliditetom, Konvencija Ujedinjenih naroda (UN) o pravima osoba s invaliditetom (KPOI) naglašava pravo svih osoba s invaliditetom na život u zajednici te puno uključenje i sudjelovanje u zajednici, kao i na slobodu izbora i kontrole nad vlastitim životom. Vlada Republike Hrvatske, kroz programe Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) odlučila je intenzivirati i ubrzati proces deinstitucionalizacije te je zatražila pomoć Svjetske banke u ispunjenju te zadaće.
U prosincu 2022. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Svjetska Banka u Hrvatskoj započeli su suradnju na projektu tehničke pomoći Prijelaz s institucionalne skrbi na skrb i podršku u zajednici za djecu, mlade i osobe s invaliditetom. Cilj projekta je pomoći Hrvatskoj da napravi zaokret od sadašnjeg sustava institucionalne skrbi ka pružanju podrške takvim pojedincima u sklopu obitelji ili zajednice kako bi osigurala bolju kvalitetu života i integraciju u društvo za značajan broj djece s teškoćama u razvoju, odraslih osoba s invaliditetom, djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili s problemima u ponašanju.
Uspješni prijelaz s institucionalne skrbi na život u zajednici zahtjeva razvoj alternativnih usluga podrške u zajednici, kao i prilagodbu postojećih usluga na način da one budu dostupne i prilagođene svima. To uključuje osiguranje pristupačnog stanovanja u zajednici, pristup javnim uslugama, osobnoj asistenciji i vršnjačkoj podršci. Sve to zahtjeva i značajne promjene u strukturi osoblja, načinu rada i prostornim uvjetima. Stoga se ovim projektom pruža podrška ustanovama socijalne skrbi i njihovim korisnicima, te ostalima koji koriste njihove usluge, u prijelazu iz institucionalnog u obiteljsko okruženje ili samostalan život u zajednici uz podršku.
Preciznije, Svjetska banka pruža podršku Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u izradi individualnih planova transformacije za 38 državnih ustanova socijalne skrbi (od njih ukupno 69) koji još nemaju individualne planove ili nisu pokrenuli proces prijelaza s institucionalne skrbi na život i podršku u zajednici. Projekt također uključuje pomoć Ministarstvu u uspostavi informatičkog sustava praćenja procesa deinstitucionalizacije. Ova tehnička pomoć financira se u okviru Savjetodavnih usluga uz naknadu Svjetske banke (eng. Reimbursable Advisory Services - RAS) iz Europskog socijalnog fonda + (ESF+) Europske unije, a predviđeno trajanje projekta je dvije godine, do konca 2024.
2. Koja je uloga Svjetske banke u promicanju deinstitucionalizacije, prevencije institucionalizacije i razvoja izvaninstitucijskih usluga u zajednici u Hrvatskoj?
Glavna uloga Svjetske banke odnosi se na tehničku pomoć Ministarstvu kod pružanja podrške i usmjeravanja ustanova socijalne skrbi u njihovoj transformaciji i izradi pojedinačnih planova transformacije i deinstitucionalizacije njihovih korisnika, u skladu s Koncencijom o pravima osoba s invaliditetom, a s ciljem unaprjeđenja kvalitete života osoba s invaliditetom, djece i mladih, te smanjenja broja korisnika usluge smještaja u institucijama.
Premda se planovi transformacije izrađuju godinama, još uvijek ne postoje sustavne smjernice za njihovu izradu, prihvaćene od svih dionika, koje bi služile kao podloga za izradu pojedinačnih planova transformacije. Svjetska banka podržava Ministarstvo i u izradi prijedloga Priručnika za strateško planiranje transformacije ustanova socijalne skrbi, i to za četiri kategorije ustanova uključenih u proces deinstitucionalizacije:
- Ustanove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi
- Ustanove za djecu s problemima u ponašanju
- Ustanove za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s intelektualnim, tjelesnim i osjetilnim oštećenjima
- Ustanove za odrasle osobe s psihosocijalnim teškoćama.
Priručnik će biti komplementaran i moći će se koristiti usporedo s postojećim Zajedničkim europskim smjernicama za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrške za životu zajednici i pripadajućim Priručnikom za korištenje fondova EU-a za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrške za život u zajednici (2012., revidirano 2014.). Prijedlog Priručnika uključivat će i edukacijski paket za izobrazbu zaposlenika domova u izradi pojedinačnih planova transformacije ustanova.
Aktivnosti obuhvaćaju i jačanje kapaciteta stručnih timova i zaposlenika ustanova o ključnim temama procesa deinsistucionalizacije, kao i pristup najnaprednijem stručnom znanju i iskustvu dobre prakse razvoja usluga u zajednici na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Tehnička pomoć uključuje i analizu ključnih aktera koji utječu i na koje utječe proces transformacije i deinstitucionalizacije, glavnih izazova u uključivanju i komunikaciji s tim skupinama, te preporuke za komunikaciju na razini pojedinačnih ustanova, a sve s ciljem poticanja provedbe reforme deinstitucionalizacije i zajedničkog razumijevanja njezinih prednosti. Također, projektom je planirana izrada metodologije praćenja deinstitucionalizacije i transformacije ustanova, s ciljem uspostave funkcionalnog informatičkog sustava praćenja cjelokupnog procesa, s mjerljivim pokazateljima postignutih rezultata.
Angažman Svjetske banke počiva na participativnom pristupu kako bi se Hrvatskoj pomoglo u provedbi politike deinstitucionalizacije i povećanju dostupnosti i kvalitete socijalnih usluga te njihove regionalne ravnomjernosti. Projekt se provodi u suradnji i savjetovanju s nizom ključnih aktera: tijelima državne vlasti, lokalnim i regionalnim vlastima, uredima pravobranitelja, organizacijama civilnog društva, predstavnicima znanstvene zajednice, uredom UNICEF-a, Hrvatskim zavodom za socijalni rad i njegovim podružnicama, obiteljskim centrima, ustanovama socijalne skrbi, rehabilitacijskim centrima, centrima za pružanje usluga u zajednici te samim korisnicima socijalnih usluga i njihovim obiteljima.
3. Koje su očekivane koristi ovog angažmana za Hrvatsku?
Politika deinstitucionalizacije prioritetno je područje socijalne politike u Hrvatskoj, te je prepoznata kao bitan preduvjet ostvarivanja nekih od temeljnih ljudskih prava u odnosu na sve korisničke skupine i njihovog potpunog uključivanja u društvo. Aktivno provođenje politike deinstitucionalizacije pridonosi i usko je povezano sa smanjenjem socijalne isključenosti kao jednim od ciljeva socijalne politike općenito.
Institucionalnu skrb karakteriziraju depersonalizacija, rigidnost rutine, tretman skupine i socijalna distanciranost. Sve to govori u prilog procesu deinstitucionalizacije kao boljoj alternativi institucionalnom okruženju za većinu korisničkih skupina, posebice za djecu.
Prema iskustvima osoba s invaliditetom djece i mladih koji žive u obiteljskom okruženju ili koriste programe podrške u zajednici, dokazano je da život u zajednici, uz dostupnost i pristupačnost usluga, dovodi do napretka u učenju i razvoju vještina, povećava izglede za zaposlenje, poboljšava zdravstveno stanje i potiče osobnu otpornost. Osobe koji primaju ovakvu podršku, a i zajednice u kojima žive, primjećuju općenito poboljšanje kvalitete života.
Provedbom ovog projekta Hrvatska nastavlja proces deinstitucionalizacije započet još 1997. i time pridonosi ispunjenju ciljeva iz novog Operativnog plana deinstitucionalizacije, prevencije institucionalizacije i transformacije pružatelja socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj od 2022. do 2027. godine.